Dodavanje dodatnih reči - Duh Istine

Objavljeno Apr 24, 2015 napisao Adrian Ebens u Otac i Sin

Dodavanje dodatnih reči - Duh Istine

U prvom delu smo razmatrali da sotona iskorišćava ljudsku želju da odbrani Boga. On nas uvlači u borbu u kojoj mislimo da smo bezbedni, on teži da nas namami da dodajemo dodatne reči na ono što je Bog rekao i onda dobro naglasi svoju prednost kroz pukotinu koju smo mu dozvolili da napravi.

Što se tiče Sina Božjeg, on je ovo uradio tako što nas je uvukao u stanje da branimo Njegovo božanstvo tako što smo Ga uzdigli na višu poziciju, predstavljaju Ga kao Boga na osnovu sopstvenog prava nezavisno od Oca, umesto kao Boga na osnovu nasleđa. Naša želja da se branimo protiv sotoninih napada na Hristovo božanstvo u kombinaciji sa našim nasleđenim sklonostima da dodajemo dodatne reči Božjoj Reči je zapravo lišila Hrista Njegovog božanstva kao Sina Božjeg i učinilo Ga u potpunosti drugom osobom. Sotonu nije briga da li Hrista uzvisujemo na viši položaj, sve dok ne “pogađamo u metu”, ne povezujemo se sa Njim i ne primamo Njegovu silu.

Ova sklonost da dodajemo dodatne reči Božjoj Reči u nameri da bi Ga odbranili važi i što se tiče Svetoga Duha.

Reč Božja izjavljuje sledeće o Duhu:

(Rimljan. 8:9-10) “A vi niste u telu nego u duhu; jer Duh Božji u vama živi. A ako ko nema Duh Hristov, on nije Njegov. A ako je Hristos u vama, onda je telo mrtvo greha radi, a duh živ pravde radi.”

(Jovan 14:16-18) “I Ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog Utešitelja da bude s vama vavek: Duha istine, kog svet ne može primiti, jer Ga ne vidi niti Ga poznaje; a vi Ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama će biti. Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama.”

Ako je Isus Istina, kao što je rekao za Sebe, onda je Duh Istine, Duh Hristov. Ovo je upravo ono što Pavle govori u Rimljanima 8:9-10. Duh je drugi Utešitelj zbog toga što to nije Isus u Svojom fizičkom/materijalnom obliku, već u drugom/duhovnom obliku. Hristov um nam se daje kroz misteriju Duha. Ovo je razlog zašto je Isus rekao: “Ja, ne neko drugi, Ja ću vas utešiti.”

Kada čujemo da Isus govori o “drugom Utešitelju”i koristi reč “On”, ako ignorišemo sve što On kaže, mogli bi zapravo misliti da se radi o nekoj sasvim drugoj osobi. Ali jedina Osoba koja nas može zaista utešiti je ona koja je bila u našoj koži i suočavala se sa onim sa čime se mi suočavamo. Ako pošaljete savetnika da uteši majku koja je izgubila dete koji nije doživeo lično tako nešto, u tome ima mnogo manje sile. Ona koja je hodala tim putem, tačno zna kako je to i zbog toga može najbolje utešiti drugu osobu koja prolazi kroz istu stvar. Ovo je razlog zašto sluškinja Gospodnja kaže:

“Spasitelj je naš Utešitelj. Dokazala sam da je to On.” (Rukopisi, 8. tom, str. 49.)

“Neka proučavaju 17. glavu jevanđelja po Jovanu i nauče kako da se mole i kako da žive onako kako se Isus molio. On je Utešitelj. On će prebivati u njihovim srcima, čineći njihovu radost potpunom. Njegove reči će im biti kao Hleb životni…” (Pregled i glasnik, 27. januar 1903.)

Ovu temu nije toliko teško razumeti ako jednostavno uzmemo Reč Božju nepokušavajući da joj dodamo nešto, ni da branimo Boga izvan granica onoga što je rekao. Sotona nam predstavlja zamisao da kada pročitamo reči “drugi” ili “On”, da ako onda želimo da zaista odbranimo istinu o Duhu, moramo ga predstaviti kao potpuno zasebnu osobu. Moglo bi delovati da ako to ne uradimo, vređamo Duha, oduzimamo mu to da je osoba i da ga degradiramo da je čisto samo neka sila ili snaga.

Tako da, kao crkva, mi hitamo da obranimo Svetog Duha i dodamo dodatne reči na ono što je Reč Božja rekla i napravimo da je Sveti Duh potpuna osoba na osnovu svoga prava, isto tako kao što napravimo da je i Sin potpun Bog na osnovu Svoga prava i mislimo da smo na taj način osvetili Boga. (Molim vas zapazite da je težnja da se stvari poseduju na osnovu sopstvenog prava zapravo deo laži koja je bila izrečena našim roditeljima u vrtu. Težnja da se stvari poseduju na osnovu sopstvenog prava je za nas veoma normalna, prirodna, zbog ove laži.)

Kada ovo radimo, mi zapravo lišavamo Hrista Njegovog utešujućeg prisustva; mi Hristu oduzmemo jednu od najdivnijih stvari u vezi Njega, a ta stvar je: Njegova sposobnost da nas teši Svojim Duhom. Kada zamišljam da je Duh zasebna osoba, onda zamišljam Isusa kako razgovara sa Duhom, govori mu da dođe, da me uteši i da on na neki način predstavlja Hrista. On postupa kao Isus, govori kao Isus i zbog toga što su Isus i Duh veoma bliski, deluje kao da je to Isus, ali na kraju krajeva, to nije Isus, već neko drugi ko nikada nije bio u mojoj koži i zapravo ne zna kako je to. Ovo je mala uteha za mene koliko god da se trudio i pokušavao da zamislim da je to tako.

Postoji velika radost u spoznanju da kada Isus dune Svoga Duha u mene, da je to Njegov um, Njegov karakter i Njegova prisutnost, da je to ono što je zapravo sa mnom. Pokrenut sam kada razmišljam o ovome. Isus je zapravo sa mnom, ali ne fizički, već na drugačiji način. On je duhovno prisutan.

“Sveti Duh je dah duhovnog života u duši. Davanje Duha je davanje Hristovog života. On ispunjava primaoca Hristovim osobinama.“ (Čežnja vekova, str. org. 805.)

 (Galatima 4:6) “I budući da ste sinovi, posla Bog Duha Sina svog u srca vaša, koji viče: Ava Oče!”

Ako ostanemo unutar granica Božje Reči, ne moramo precizno definisati šta je Duh ili kako deluje, samo treba da znamo da je Isusova lična prisutnost sa nama i ne moramo definisati drugu, zasebnu, osobu. Ako bi to uradili to bi značilo da dodajemo dodatne reči Reči Božjoj i otvaramo put sotoni da stane između Hrista i Njegove dece.

“Nije od suštinskog značaja za vas da znate i da ste u stanju da definišete šta je Sveti Duh. Hrist nam kaže da je Sveti Duh Utešitelj i da je Utešitelj Sveti Duh, “Duha istine koga će Otac poslati u Moje ime”. “I Ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog utešitelja da bude s vama vavek: Duha istine, kog svet ne može primiti, jer Ga ne vidi niti Ga poznaje; a vi Ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama će biti.”(Jovan 14:16-17) Ovo se odnosi na sveprisutnost Duha Hristovog, ovo je Utešitelj. Isus ponovo kaže: “Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi.  A kad dođe On, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti šta čuje, i javiće vam šta će biti unapred.” (Jovan 16:12-13)

Postoje mnoge misterije koje ne težim da razumem ni da objasnim; one su previsoke za mene i previsoke za vas. Što se tiče nekih od ovih stvari – ćutanje je zlato. Pobožnost, predanost, posvećenost duše, tela i duha – ovo je od suštinskog značaja za nas. “A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.”” (Rukopisi, 14. tom, str. 179.)

U 28 osnovnih istina naša crkva je dodala reči u slučaju Svetoga Duha kada je rekla “Bog Sveti Duh”. Biblija ne kaže ovo. Zvuči kao da branimo Duha kada govorimo ovo, ali mi dodajemo reči Božjoj Reči i lišavamo Hrista jednog dela onoga ko je On, a ovo sotoni odgovara savršeno.

Mnogi članovi crkve citiraju reči “ćutanje je zlato” da bi odbranili uzdignutu poziciju da je Duh zasebna osoba. Oni tvrde ovo, a onda zalepe na ovo “ćutanje je zlato” da bi sprečili diskusiju ili prigovore. Sotona uživa u ovom procesu, zbog toga što se izjava za koju je bilo predviđeno da štiti Duha Hristovog, koristi da liši Hrista jednod dela Njegovog identiteta. Ovo je krajnje žalosno.

Kad bi samo mogli dopustiti da Božja Reč važi i da ne pokušavamo braniti Boga tako što dodajemo dodatne reči. Kad bi samo mogli dopustiti da Duh bude ono što Biblija kaže da jeste, a za ono ostalo ostavimo da je misterija. Kad bi se mogli radovati u činjenici i biti zadovoljni u tome da je Isusova lična prisutnost sa nama kroz Duha, onda bi zaista bili utešeni, ispunjeni, ojačani, a sila bi nam bila data.

“Razlog zašto su crkve slabe, bolesne i pred umiranjem je taj da je neprijatelj uneo uticaje obeshrabrujuće prirode da optereti duše koje drhte. On se trudi da ukloni Isusa kao Utešitelja iz Njihovih života, kao onoga koji ih ukorava, koji ih upozorava, koji ih savetuje…” (Pregled i glasnik 26. august 1890.)

Prestanimo dodavati dodatne reči i budimo spokojni u jednostavnim i jasnim izjavama Pisma.