Ličnost

Objavljeno Okt 12, 2015 napisao Dejan Andov u Otac i Sin

Biblija i Duh proroštva veoma jasno govore da postoje samo dva božanska Bića. Na primer:

“A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.” (Jovan 17:3)

“Šta videsmo i čusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom.” (1. Jovan. 1:3)

“I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve čuh gde govore: Onome što sedi na prestolu, i Jagnjetu blagoslov i čast i slava i država va vek veka.” (Otkrivenje 5:13)

“Hristos, Reč, jedinorodni Božji Sin, bio je jedno sa večnim Ocem – jedno po prirodi, karakteru, namerama – jedino Biće u celom svemiru koje je moglo da zna sve Božje planove i odluke.” (Velika borba str.org.  493.)

“Radi toga da ljudska porodica ne može imati izgovor kada je reč o iskušenjima, Isus je postao jedno sa njima. Jedino Biće koje je bilo jedno sa Bogom je ispunilo zakon u telu, sišao je u ponizan život običnog radnika i radio teške poslove u drvodeljinoj radnji sa svojim zemaljskim roditeljima.” (Znaci vremena, 14. oktobar 1897.)

“Savet, koji se odnosio na plan da se spasi izgubljen svet,  je bio između njih Dvojice, savet mira je bio između Oca i Sina.” (Znaci vremena, 23. decembar 1897.)

“U početku, posle Svog dela stvaranja, Otac i Sin su se odmarali u subotu.” (Čežnja vekova, str.org. 769.)

“I Otac i Sin su bili osramoćeni zbog prestupa koji je čovek uradio.” (Znaci vremena, 12. decembar 1895.)

“Nijedan čovek, čak ni najviši anđeo, ne može proceniti  tu ogromnu cenu,  ona je poznata jedino Ocu i Sinu.” (B. eho 28. oktobar 1895.)

“Samo Otac i Sin treba da budu uzdizani.” (Instruktor za mlade, 7. jul 1898.)

Međutim, postoje nekoliko izjava Duha proroštva koje za neke čitaoce predstavljaju problem da bi prihvatili jasnu istinu Reči Božje. Jedna od tih izjava je:

“Čovek može da se odupre i pobedi greh jedino moćnim delovanjem trećeg lica (ličnosti) Božanstva, koje će doći sa neizmenjenom silom , već u punini božanske moći.” (Čežnja vekova, str.org. 671.)

Za neke ljude ovaj citat je dokaz da postoje tri božanske osobe, oni odbacuju svaki drugi argument koji kaže drugačije, uključujući na desetine citata koji jasno otkrivaju da postoje samo dve božanske Osobe.

Međutim, ne samo trinitarijanci, već i neki antitrinitarijanci, imaju problema sa gornjim citatom.

Zbog toga što ne mogu da usklade ove naizgled kontradiktorne izjave Duha proroštva, oni odlučuju da proglase da su ovu (a i druge slične izjave) falsifikovali ljudi koji rade sa Vajt zaostavštinom. Međutim, činjenice pokazuju da su ove predpostavke neistinite, zbog toga što se može lako dokazati da su ove izjave bile napisane i štampane za vreme života gospođe Vajt.

Ali onda, pojavljuje se pitanje da li je moguće postignuti harmoniju između ovih raznih izjava koje je Elen Vajt dala?

Prvo, kada govorimo o ovoj problematici, o Svetome Duhu, treba da budemo veoma oprezni sa rečima, kao što je to i Džozef Vagoner (Joseph Waggoner), jedan od naših pionira, rekao: 

“Postoji jedno pitanje koje se veoma osporava u teološkom svetu, nikada nismo predspostavljaji da ćemo ući u to. Radi se o sledećem – ličnost Božjeg Duha. Preovladujuće ideje da je to osoba su veoma raznovrsne, često banalne, ovu reč ljudi različito razumeju; dakle, jedinstvo u mišljenju u vezi ovoga se ne može očekivati sve dok svi ne budu u stanju da precizno definišu šta misle kada kažu ovu reč ili sve dok se svi ne slože u vezi jednog konkretnog značenja, kako će se ova reč upotreblajvati. Ali pošto ovaj dogovor ne postoji, čini se da razgovori o ovoj temi ne mogu biti korisni, pogotovo zbog toga što je to nešto što nije direktno otkriveno.“

Vagoner nam ovde govori da kada govorimo o Svetome Duhu, prvo bi trebalo da više pažnje posvetimo reči – ličnost, jer ta reč ima različita značenja.

Vili Vajt (Willie White) nam govori isto to kada je rekao da je shvatio šta njegova majka naučava o ovoj temi kada je razumeo značenje reči “ličnost“ objašnjeno u rečniku.

“Moja zbunjenost se malo smanjila kada sam na osnovu rečnika shvatio da je jedno od značenja reči ličnost – karakteristike. Napisano je na takav način da sam zaključio da može postojati ličnost bez tela (telesne građe), Otac i Sin to poseduju.“ (Pismo od V.K.Vajta upućeno H.V.Karu, 30. april 1935.)

Pogledajmo sada jedno od ovih značenja reči ličnost, ali pre toga pogledajmo izjavu koja se nalazi zapisana u Čežnji vekova u njenom kontekstu:

“Opisujući svojim učenicima SLUŽBU Sveoga Duha, Isus je želeo da ih nadahne radošću i nadom koja je nadahnjivala i Njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomoć koju je osigurao svojoj Crkvi. Sveti Duh je bio najveći od svih darova koje je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svoga naroda. Sveti Duh treba da im bude podaren kao sila koja preporađa, jer bi bez nje Hristova žrtva bila beskorisna. Sila zla vekovima je jačala i ljudi su se začuđujućom pokornošću potčinjavali sotonskom ropstvu. Čovek može da se odupre i pobedi greh jedino moćnim delovanjem trećeg lica (ličnosti) Božanstva, koje će doći sa neizmenjenom silom u punini božanske moći. Duh čini delotvornim ono što je izvojevao Otkupitelj sveta. Duh Sveti čisti srce. Posredstvom Duha vernik postaje sudeonik u božanskoj prirodi. Hristos je podario svoga Duha kao božansku silu u savlađivanju svih nasleđenih i stečenih sklonosti ka zlu i da Crkva primi pečat Njegovog karaktera.” (Čežnja vekova, str.org. 671. i Pregled i glasnik, 19. novembar 1908.)

Molim vas, čitajte pažljivo, citat počinje sa potvrdom da je Isus opisivao SLUŽBU Svetoga Duha i u kontekstu službe, sestra Vajt je rekla da je Duh ”treće lice božanstva”. Pogledajmo sada Noah Webster rečnik iz 1828. godine koji je sestra koristila u svojoj službi i pogledajmo značenje reči ličnost:

Definicija 6. je interesantna za nas. Čitamo:

-------------------------------------------

6. Karakter službe

Primer: Čovek je drugačiji sam od sebe, kada je sudija (u ličnosti sudije) i kada je prijatelj (u ličnosti prijatelja).

-----------------------------------------
Rečnik kaže da se reč ličnost koristi da se opiše karakter službe. Ovo je upravo ono što je EGV napisala u gornjoj izjavi, naime, da je Isus opisivao službu Svetoga Duha. Rečnik nam daje sledeći primer objašnjenja značenja:

“Čovek je drugačiji sam od sebe, kada je sudija (u ličnosti sudije) i kada je prijatelj (u ličnosti prijatelja).“

Dakle, jedan čovek se može jako razlikovati u zavisnosti od službe koju ima. Kao sudija je veoma drugačiji nego kao prijatelj. Kao sudija može biti veoma strog, grub, i tako dalje, dok kao prijatelj može biti veoma druželjubiv, ponizan, drag itd. Iako je svo vreme ista individua, on ima dve različite službe i stoga deluje kao da su u pitanju dve različite (posebne) osobe – sudija i prijatelj.

Ajde sada da pogledamo da li se ovakva definicija reči ličnost može primeniti na Svetoga Duha.

“ I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog utešitelja da bude s vama vavek.“ (Jovan 14:16)

Drugi Utešitelj!  Deluje da je to neka druga individua, zar ne? Ali pročitajmo samo dva stiha dalje:

“ Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama.“ (Jovan 14:18)

Šta Isus želi da kaže? Da li će sam On doći ili će poslati nekog drugog? 18. stih jasno kaže da je On taj koji će doći, ali je isto tako sam On u 16. stihu rekao da će poslati “drugog Utešitelja“, tako da na prvi pogled deluje drugačije. Pogledajmo jedan drugi stih gde se koristi reč “drugi“ da vidimo šta možemo naučiti iz toga:

“ I sići će na te duh Gospodnji, te ćeš prorokovati s njima, i postaćeš drugi čovek.“ (1. Samuil. 10:6)

U ovom stihu je za Saula rečeno da kada Duh Gospodnji siđe na njega, postaće drugi čovek. Drugim rečima, postaće druga ličnost. Ovde možemo primeniti definiciju reči ličnost koju smo pročitali ranije u rečniku. U vreme kada je ovo proročanstvo bilo izgovoreno, Saul je bio car Izraelov. To je bila njegova služba. Ali nakon što je Duh sišao na njega, postao je prorok i ovim je ušao u drugu i drugačiju službu i postupao je kao drugačija osoba iako je to idalje bila ista individua. Možemo parafrazirati gornju definiciju i reći:

“Saul je drugačiji sam od sebe kada je u ličnosti CARA i kada je u ličnosti PROROKA.“  

Ajde sada da pročitamo sledeću izjavu iz Čežnje vekove da vidimo da li i Isus ima dve službe:

“Dok Isus služi u nebeskoj Svetinji, On takođe služi i u crkvi na Zemlji preko Svoga Duha. On je sakriven od naših očiju, ali Njegovo obećanje dato na rastanku ispunjava se: “Evo, Ja sam s vama u sve dane do svršetka veka.“ (Matej 28:20). Iako Svoju silu prenosi Svojim slugama, Njegovo prisustvo koje daje snagu, još uvek je u Njegovoj crkvi.“ (Čežnja vekova, str.org. 166.)

Prijatelji, čitajte pažljivo, ovde sestra Vajt govori o Isusu i jasno opisuje dve različite službe koje ima u isto vreme, jedna je u nebeskoj Svetinji u ličnosti Prvosveštenika, a druga je u crkvi na Zemlji u ličnosti Svetoga Duha.

Sledeća izjava će nam pomoći da mnogo bolje razumemo ovu divnu istinu:

“Zato što je nosio ljudsku prirodu, Hristos nije mogao biti lično na svakom mestu. Prema tome, za njih je bilo bolje da ode Ocu i pošalje Duha da bude Njegov Naslednik na zemlji. Sveti Duh je On, ali oslobođen od ljudskog obličja i prema tome, nezavistan od tog obličja.“(14. Rukopis, 23.)

Ovde sestra Vajt toliko jasno opisuje identitet Svetoga Duha, da samo oni koji ne žele znati istinu neće razumeti. Ona kaže da je Sveti Duh lično Gospod Isus Hrist, ali “oslobođen od ljudskog obličja“ (nije ličnost ljudskog bića). Drugim rečima, to je lično Isus u Svojoj božanskoj ličnosti, u kojoj je nezavisan od ljudske, i stoga može biti sveprisutan i doći u crkvu na Zemlji.

Evo još jedna izjava, još jedan svedok, koji potvrđuje ovu istinu:

““Duh je ono što oživljava; telo ne pomaže ništa. Reči koje vam ja rekoh duh su i život su.“ (Jovan 6:57,63) Hrist ovde ne misli na Svoju nauku (doktrinu), već na Svoju ličnost, na božanstvo Svoga karaktera.“ (1. Odabrane poruke, str. org. 249.)

Ovde sestra Vajt govori da Duh oživljava (daje život) nije nauka, već ličnost Isusa Hrista ili “božanstvo Njegovog karaktera“. Nadahnute reči su zaista jasne, zar ne?

Duh koji oživljava = poslednji Adam (postade) duh koji oživljava. (1. Korinć. 15:45)

“ A Gospod je taj Duh.“ (2. Korinć. 3:17)

Pošto smo videli da Isus ispunjava dve različite službe, jednu na nebu, u ličnosti Prvosveštenika i drugu na Zemlji u ličnosti Svetoga Duha, iskoristimo primer reči ličnost i primenimo to na Isusa:

“Individua je drugačija sama od sebe, razlikuje se, (naš Gospod Isus Hristos) kada je u ličnosti Prvosveštenika i kada je u ličnosti Svetoga Duha.“

Da li ovo ima smisla?

Evo još nekoliko izjava koje će još jasnije potvrditi da je Sveti Duh zapravo božanska ličnost Isusa Hrista:

“Da Isus treba da im se manifestuje, a da će ipak biti nevidljiv za svet, je bila misterija za učenike. Nisu mogli da razumeju Isusove reči u njihovom duhovnom smislu. Oni su zamišljali spoljašnju, vidljivu manifestaciju. Nisu mogli da shvate činjenicu da Isusovo prisustvo može biti sa njima, a pritom da On bude nevidljiv za svet. Oni nisu razumeli šta znači duhovna manifestacija.“ (JP 3. septembar 1898.)

Ovde se govori o tome da kada je Isus govorio o Utešitelju koji će doći, On je govorio o Svojoj duhovnoj nevidljivoj manifestaciji, koja je potpuno različita od Njegove spoljašnje, fizičke, vidljive manifestacije.

“Sveti Duh, koji izilazi iz jedinorodnoga Sina Božjeg, povezuje ljudske agente, telo, dušu i duh za savršenu božansko - ljudsku Hristovu prirodu.“ (Pregled i glasnik, 5. april 1906.)

Mislim da komentar nije potreban za ovaj citat, jasno kaže da Sveti Duh izlazi ili dolazi od Sina Božjeg. Drugim rečima, Duh nije posebno biće, nezavisno od Hrista, već je to Njegov Duh, koji izlazi iz Njega i tako je onda sveprisutan, a to je upravo ono što ćemo upravo pročitati:

“Hrist nam govori da je Sveti Duh Utešitelj, Utešitelj je Sveti Duh. “Duh istine koga će Otac poslati u Moje ime“, “ I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog utešitelja da bude s vama vavek: Duha istine, kog svet ne može primiti, jer Ga ne vidi niti Ga poznaje; a vi Ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama će biti.“ (Jovan 14:16-17) “Ovo se odnosi na sveprisutnost Isusovog Duha, koji se zove Utešitelj.“ (14. Rukopis, 179.)

Neka nam naš Gospod pomogne da sledimo Njegovu svetlost. Amin!