Pocetak trinitarijanskog boga

Objavljeno Nov 14, 2014 napisao Adrian Ebens u Otac i Sin

U mom predhodnom članku sam pisao o suptilnoj razlici koja postoji između jedinog, pravog Boga i Njegovog Sina i trojstva. Ova razlika je na prvi pogled suptilna zato što su u oba slučaja oni nazvani imenom Otac i Sin. Kao što smo već i rekli, razlika je u sledećem:

Biblijski Bog je Otac, On je Otac Sinu. Trinitarijanski bog oponaša oca, ono što radi otac i oponaša sina, ono što sin radi.

Biblijsko značenje pojmova Otac i Sin je sledeće: to su imena koja otkrivaju srž njihove veze i identiteta, ovo je srž njihovih Bića, onoga što su Oni. Trinitarijanski otac i sin na ozbiljan način glume pred celim univerzumom uloge oca i sina. Ovo je njihov posao, ali ne i ono što su oni zapravo. Od suštinskog značaja je shvatiti ovu razliku.

Trinitarijanci me najčešde pitaju sledede pitanje: “Da li veruješ da je Isus imao početak?“ Pošto ja verujem da je Sin iznedren iz Oca, a jedini način kako ograničeni ljudski um može razumeti ovaj događaj rađanja je da se on desio u nekom trenutku i tako dakle događaj rađanja smesti unutar domena ljudskih shvatanja, tako da čovek koji je bezazleno postavio pitanje ustvari unižava Isusovo božanstvo, zbog pokušaja da razume pojam večnost pomoću ljudskih termina. Mnogi koji ne prihvataju trojstvo takođe govore da se rađanje Sina desilo “jako davno, neizmerno davno u večnosti“, ali ipak sintagma “jako davno“ navodi ljudski um da liniju vremena dovuče sve do te tačke, a ondazamisli da ta linija nastavlja da ide daljem unazad, ali da tamo Sin još nije postojao, što je naravno apsurd, ako važi činjenica da je On večan. Definicija reči večnost (OLAM) je: nešto što je izvan granica ljudskog shvatanja. To znači da naš um to ne može shvatiti, ne može dosegnuti do toga. Međutim, tragedija današnje crkve je u tome što ljudi više vole da sebi objasne pojam vreme i učine ga poznatim, a sve nauštrb toga da sada imaju Biće koje se zove Sin, a koje nam nije poznato. Ako ne znamo poreklo Sina, nemoguće je da poznamo ko je On. Bez Sina, nemoguće je poznavati Oca. Ja kažem – neka večnost ostane misterija, da mogu poznati Oca kroz Sina, da mogu prihvatiti Onoga koji nije rođen, kroz Onoga koji je rođen; Isus je zaista put ka Ocu.

Da se vratimo na problem sa početka članka. Onaj koji veruje u Oca i Sina je optužen da je stvorio trenutak u vremenu u kojemu je Sin rođen i kada je sve nasledio, da je to trenutak kada Isusovo božanstvo “pada u vodu“ i da je postojao period vremena kada Sin nije postojao. Ova uporna iznerviranost je poduprta arogancijom tvrdnji koje su ograničene konačnošću, a koje pokušavaju da objasne beskonačni domen. Ipak, uprkos postojanju ove nervoze, dok sam juče raspravljao o ovoj temi sa prijateljem, on mi je spomenuo da i Trinitarijanci takođe imaju početak i da i ovo treba da bude podređeno istoj ovakvoj proveri.

Poznat nam je trinitarijanski mit o savetu koji se održao između tri bića u početku, kada je svaki član Božanstva uzeo ulogu radi izvršenja plana spasenja, dakle, svako je dobio ime svoga posla. Pitanje koje se mora postaviti je sledeće: šta su oni bili pre nego što su ušli u te uloge? Pošto je delovanje i rad centralni deo, fokus, trinitarijanskog boga, onda, pre nego što su nazivi ili titule bile dodeljene, oni su bili totalna misterija. Oni nemaju dodirnu tačku koja ih povezuje, ne postoji ništa za šta se ljudski um može uhvatiti. Bilo koja sugestija da postoji nekakva veza je u najboljem slučaju samo predpostavka. U ovome je promašaj trojstva, ono nije obožavano zato što ono jeste, ono je obožavano zbog uloga koje članovi igraju. Bez ovih uloga, ova bića nestaju kao što nestaje pleva, tj. kao što pleva bude oduvana za vreme žetve. Ako je centralan deo onoga što vi obožavate prosto neka sila, onda pretpostavljam da je ovo razlog za veliku uzbunu, pre nego što se trinitarijanski bog pojavio postojala je prosto neka sila, a to je, prijatelji moji, upravo bog kojega je Nevrod (Nimrod) obožavao: Snaga.

“Nimrod je bio taj koji je probudio njihovo uzbuđenje sa jednom takvom uvredom i prezirom prema Bogu. On je bio Hamov unuk, Ham je bio sin Noja, Nimrod je bio hrabar čovek koji je imao silnu ruku. On ih je ubedio da ne pripisuju to (Snagu) Bogu, jer oni nisu sredni zahvaljujući Njemu, već da veruju da su srećni zbog toga što su to sebi svojom hrabrošću obezbedili.“ (Josephus. Antiquities Book 1 Chapter 4 Para. 2)

Naravno, Nimrod je uzeo čisto paganski pravac obožavanja snage koja je bila direktno u njemu, umesto da je to projektovao na nekog imaginarnog idola što možemo videti danas. Ipak, mora se priznati da pre nego što se održao savet trojice da bi preuzeli uloge, mi ne znamo ništa o njihovom postojanju, njihovoj međusobnoj vezi, osim toga da su na neki nadin voleli jedan drugoga. Upravo je ova misterija, misterija koju kurva iz 17. glave Otkrivenja želi da zalepi svakom bezazlenom tražitelju Boga. Ovo majstorsko delo prevare koje uklanja svaku mogućnost da možemo znati ko su ova tri bezimena bića, baca prokletsvo na nas da moramo živeti u njegovoj hladnoj senci i da se suočavamo sa bučnom željom da postižemo rezultate, dostignuća, da stvaramo bogove. Taj duh de sve nas uvudi pravo u završne scene iz Otkrivenja kada niko neće moći da kupuje ni prodaje, osim onih koji se poklone zveri i njegovom mističnom trinitarijanskom bogu.

Dakle, period koji je postojao pre nego što je trojstvo dodelilo uloge je totalna misterija. Umesto da večnost bude izvan mogućnosti shvatanja i nedostupna ljudskom umu, za Boga i Njegovog Sina se kaže da su izvan mogućnosti shvatanja i nedostupni ljudskom umu i da se nalaze u toj nepoznatoj sferi koja je postojala pre ovog izmišljenog saveta trojice.

Da kompleksnost bude još veća, Trinitarijanci, koji koriste istu reč večan sa kojom osuđuju antitrinitarijance je primenjuju na sledeći način: Večan Otac, Večan Sin, Večan Duh. Ne poričem da su ove tri sile neba zaista večne, ali ne u onom smislu kako to “mudrost“ ograničenih bića objašnjava. Zar niko nije razmišljao o tome da, ako je trebalo da se desi sastanak na kome de se podeliti uloge, onda primena pojmova Večni Otac i Večni Sin postaje nemoguća. Jedini način kako Otac i Sin mogu biti večni je da taj da su Oni zaista Otac i Sin uz omogućavanje sledećeg: neka pojam večnost ostane misterija.

Dakle, hajde da postavimo pitanje o počecima i da vidimo šta de ostati od trinitarijanske pleve kada vetrovi provere počnu da duvaju.