Posmatranjem se menjamo

Objavljeno Mar 01, 2015 napisao Adrian Ebens u Otac i Sin

Posmatranjem se menjamo

(2. Korinć. 3:18) “ Mi pak svi koji otkrivenim licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u ono isto obličje iz slave u slavu, kao od Gospodnjeg Duha.“

Evo ključnog principa hrišćanske vere – posmatranjem otkrivenih lica slave Gospodnje, preobražavamo se u to isto obličje. Kada posmatramo Hrista, (Jovan 1:29) kada  misli hranimo Njime, (Jovan 6:51) razmišljamo i razmatramo o Njemu, (Jevrejima 12:3) mi dobijamo Njegovog Duha (Jovan 15:26) i postajemo kao On u karakteru.

Težimo da budemo kao Isus u svakom pogledu. Duboko se napajamo Njegovim karakterom, Njegovim poverenjem, Njegovom verom u Svoga Oca. Dobijamo Njegov um (1. Korinć. 2:16) i postajemo kao On. Bog je obećao da će završiti ovo delo naše transformacije, On je odpočeo to  delo i On će ga i završiti (Filib. 1:6). Kada procenjujemo Hrista, Njegovu žrtvu i Njegov rad (Otkriv. 11:1-2) menjamo se u Njegovo obličje.

Ako želimo da se menjamo u Njegovo obličje, to zahteva da ono što posmatramo bude isto juče, danas, sutra. (Jevrejima 13:8). Ako posmatramo Hrista, a  u našem umu vidimo suprostavljenje stvari, onda će i proces menjanja biti konfuzan. Ovo je trenutak kada moramo imati jasnu predstavu o Hristovom identitetu, pošto ćemo težiti da budemo kao On u svemu, mi ćemo kopirati i imitirati sve što vidimo kod Njega. Isus je naš večni otac u svemu. (Isaija 9:6)

Naravno da kada posmatramo Isusa dok je bio ovde na Zemlji vidimo potpuno i neprekidno poverenje u Oca. Hrist u potpunosti zavisi od Svoga Oca i ne radi ništa što nije Očeva volja. Dok to posmatramo, težimo da postanemo baš kao On. Ali šta je sa Njegovim prebivanjem na nebu, kako nam je predstavljen tamo? Mnogi uče i veruju da Isus ima potpuno nezavisnu i samodovoljnu poziciju, kao Biće koje je voljno da radi sa Ocem u ljubavi, ali koje mu pristupa kao Onaj koji Mu ništa, ni na koji način, ne duguje. Tvrdi se da je Isusov život originalan, nepozajmljen, nestečen, pa čak ni od samoga Oca! Ako posmatramo takvog Hrista, šta se dešava u našim srcima, na koga počinjemo ličiti? Zar takav Hrist ne šalje jasnu poruku o nezavisnosti? Ako tako vidimo Hrista, onda će to prouzrokovati da mislimo da ne postoji ni gram Hristove zavisnosti u odnosu na Svoga Oca, da onda u Hristu ne postoji ni gram priznavanja Ocu da je sve dobio od Njega . Da li je to Hrist na koga treba da se ugledamo?

Čuju se glasovi: “Ali, On je Bog! Nikada nećemo moći biti kao On.“ Mora se veoma jasno reći da pozicija koju je On dobio, nikada neće moći biti naša. Nikada nećemo moći reći sa Hristom sledeće reći: “ Kao što Mene zna Otac i Ja znam Oca“ (Jovan 10:15). Isus ima takvu vezu sa Ocem koju nijedno drugo biće u univerzumu ne može ni razumeti ni ceniti.  Postoje mnogi aspekti Njegove prirode koji su, jasno, izvan naših granica, ali ovo ni na koji način ne menja principe veze, niti oni treba da nam budu predstavljeni u univerzalnom kontekstu.

Veza koja postoji između Hrista i Njegovog Oca je jedini obrazac veze koji je dat univerzumu da bi shvatili PUT koji vodi ka Ocu. Veza koju Hrist ima sa Svojim Ocem je ta koja pokazuje kako se moramo ophoditi prema Ocu. Hrist nam je predstavljen, prikazan, kao Onaj koga moramo oponašati u svakom aspektu. On je Svetionik za naše duše i naša srca su privučena ka Njemu da bi Ga kopirali u svemu.

Ako je Isus u našim mislima predstavljen kao Onaj koji u svemu što ima, ništa ne duguje Ocu, onda ćemo to isto kopirati i ispoljavati u našim životima. Ali i dalje od ovoga, mi ćemo težiti da kopiramo i ono što vidimo na nebu, a i ono što vidimo na Zemlji. Bićemo privučeni da pokušavamo da, s jedne strane, budemo zavisni, da imamo poverenje, da budemo poslušni, ali i da, s druge strane, budemo nezavisni, samodovoljni i kao oni koji nemaju nikakav dug. 

Ovo je upravo ono što bi Sotona želeo. Naši umovi postaju potpuno zbunjeni, a misli nejasne kada razmišljamo o Hristu i onda moramo zaključiti da je to misterija izvan dosega razumevanja. Naše shvatanje da Isus igra ulogu Sina nam stane put, tako da sve više i više razgovaramo o toj misteriji, a sve manje i manje o lepoti i jednostavnosti Isusove ličnosti.

Da bi se delo naše transformacije u Hristovo obličje moglo odvijati, to zahteva takvog Hrista koji ima nepromenljivu vezu sa Ocem, nepromenljivu od početka do kraja. Isus zaista mora biti isti juče, danas, sutra, inače delo transformacije nikada neće biti dovršeno.

Kada posmatram Isusa koji je na nebu, izgleda mi kao Onaj koji voli Svoga Oca i koji je posvećen Svome Ocu. On poseduje svu puninu sile Svoga Oca, stojeći u Svom veličanstvu i beskrajnosti, koje je nasledio i sa zahvalnošću i sa privrženošću gleda u Onog koji mu je sve dao i koji je sa Njim podelio sve što je u Njegovom srcu.

Upravo je u ovoj kritičnoj stvari razrešeno pitanje nasledstva. Direktno govori o Isusovoj ličnosti i Njegovom odnosu sa Ocem. To utiče na to kako Ga doživljavamo do te mere da ćemo težiti da postajemo ono što vidimo. U Hristu vidimo večan primer privrženosti, poverenja, potčinjavanja i zahvalnosti prema velikom Izvoru svega. Upravo u  Isusovom identititu i ličnosti nalazimo tajnu kako biti opravdani verom! Ključan princip je upravo deo Njegovog identiteta! Ovo je razlog zašto je On Put, Istina, Život. Isusovo nasleđe, koje je opisano u 1. glavi poslanice Jevrejima, se nalazi u samom srcu celokupnog procesa jevanđelja.  Kao što je i A.T. Džons je rekao:

“U prvoj glavi Jevrejima, Isusova pozicija, priroda i uzvišenje na nebu pre nego što je došao na Zemlju, su objašnjeni detaljnije nego na bilo kom drugom mestu u Pismu, stoga je sigurno da je razumevanje Hristove pozicije i prirode dok je bio na nebu, suštinsko za pravilno razumevanje Njegove prirode i pozicije dok je bio na Zemlji.“ (Posvećen put ka hrišćanskom savršenstvu, str. 12.)

Dakle, kakvog Isusa posmatrate i kojoj slici postajete slični? Da li posmatrate privrženog Sina koji je zahvalan Svome Ocu ili posmatrate nezavisnog i samodovoljnog Hrista koji je pristao da radi sa Ocem, ali Mu ništa ne duguje? Dobro se zamislimo koga posmatramo, na koga se ugledamo, jer naš život zaista zavisi od toga.