Spasonosna Božja vatra

Možda smo mi često u opasnosti da svu Božju vatru tumačimo prema našim mislima o onoj konačnoj vatri koja će biti uključena u uništenju zlih ljudi i zlih andjela?

Zar vatra nije ona koja je tu samo da unisti?

Da li Boga gledamo kao vatru koja nas želi unišititi? Ima li Božja vatra i neko drugo Biblijsko značenje za nas i u delu spasenja čovečanstva?

2. Mojsijeva 3:1-10;

"A Mojsije pasijaše stado Jotoru tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv.

I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva.
I Mojsije reče: idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina.
A Gospod kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: evo me.
A Bog reče: ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja.
Još reče: ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.

I reče Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu.I siđoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teče, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji. I sada evo vika sinova Izrailjevijeh dođe preda me, i vidjeh muku, kojom ih muče Misirci.
Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira."

Vatra Božja u gorećem grmu koja se javila Mojsiju je bila ona koja ima za cilj da popravi loše, da popravi ono izgubljeno stanje kod ljudi. Da li je ova vatra bila i deo plana spasenja za čovečanstvo? Ali interesantno je da ova vatra, u ovom slučaju nije uništila ovaj grm kupine. Kako je to moguće? Ima li i ovde još neka poruka za nas osim onog istinitog tumačenja koje već znamo šta taj grm simboliše i koga?

Da se ne bi puno zadrzavali na simbolu ovog gorećeg grma koji gori a ne sagoreva, jer znamo da to prvenstveno simboliše Hrista, iz ovog teksta mi možemo izvući još predivnih poruka i pouka.

Zašto je Gospod rekao Mojsiju da izuje svoju obuću ("naal"- sandale) kako stoji u originalu pre nego pristupi Gospodu u kupini koja gori a ne sagoreva?

(2. Mojsijeva 3,5; "A Bog reče: ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, JER JE MJESTO GDJE STOJIŠ SVETA ZEMLJA.")

Pitanje koje nam se ovde nameće je šta ovo izuvanje obuće-sandala može da označava? Da li naše noge kroz obuću naših misli mogu ići nekim našim, grešnim putem, koji je nezavisan od Boga a da ipak takve noge mogu stajati na svetom mestu? Ne.

-Psalam 17,5; "Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji."

-Price Solomunove 4,10-12; "Slušaj, sine moj, i primi riječi moje, i umnožiće ti se godine životu.
Učim te putu mudrosti, vodim te stazama pravijem.
Kad ushodiš, neće se stezati koraci tvoji, i ako potrčiš nećeš se spotaknuti."

-Psalam 18,36; "Ti širiš korak moj, te se ne spotiču noge moje"

-Psalam 73,2; "A noge moje umalo ne zađoše, umalo ne popuznuše stopala moja,"

Imamo puno stihova u Bibliji gde se jasno vidi da naše noge, naši koraci, nasa obuća jesu prljava tvar, grešna i ako naš put ostane takav, naše noge, korak i naša obuća (simbol našeg ličnog nezavisnog puta od Boga) ne mogu opstati blizu Boga i Hrista. Gospod je prvo onaj oganj koji spaljuje greh i svo zlo u nama ako Mu mi to dozvolim tako da i mi isto možemo goreti a ne sagoreti. To je radosna vest. I mi u tom procesu možemo doživeti očišćenost i samim tim smo spremni da idemo i budemo spasonosno blizu Boga i Hrista.

Mojsije je morao razumeti ovu jasnu poruku od Gospoda. Ovo izuvanje Mojsijevo nije bio samo neki običan čin, ovo je donelo jednu snažnu poruku kako njemu tako i nama danas.
Mojsije je tu, na tom mestu trebao ostaviti obuću svojih misli, svojih ideja, svojih puteva, svojih greha i ici u toj vatri Božjih reči ka svome narodu da ih tom istom vatrom spasenja izbavi iz ropstva greha pre svega.

Da li smo i mi na to pozvani? Da li ta ista vatra može i treba biti naš vodič kroz naš život?
Setimo se ovog stiha, ovo je značajno i za nas danas;

2. Mojsijeva 13:21,22; "A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali danju i noću.

I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću."

Božja vatra je spas kako za nas danas tako i za celo čovečanstvo. U noći tame greha ovoga sveta, Isus je oganj koji i osvetljava naš put, put ka obećanoj zemlji.

Isto tako ova reč "vatra" koja se pojavila kod Mojsija u tom gorećem grmu je "ash" ta reč ima svoje doslovno i simboličko značenje.

Ovde ima tako puno da se priča, tako puno Biblijskih stihova i predivnih poruka. Ali ću sada dati samo neke.

Evo nekih stihova koje nam jos bolje pojašnjavaju celu ovu istinu.

-Matej 3,11; "Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj koji ide za mnom, jači je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem."

-Djela apostolska 2,3; "I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih."

-Rimljanima 12,11; "Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu."

Želim da predstavim sledeći stih uz objašnjenje ovog teksta iz originala.

-Rimljanima 12:20,21; "Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer čineći to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu.

***Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrim."

Kakvo je to "ugljevlje OGNJENO" koje skupljamo na glavu onom neprijatelju kojeg hranimo i pojimo? Kakav je tačno ovaj naš čin prema našem neprijatelju? Sa čim mi neprijatelja suštinski hranimo i pojimo kada mu dajemo potporu i pomoć u hrani i vodi? Nekada kroz naše misionstvo Bogu mi ljude hranimo doslovnom vodom i hranom a nekada ih hranimo vodom i hlebom života. 

U originalu, na grč. jeziku ovaj oganj se zove "pur". Ta reč ima i svoje figurativno značenje. U Svetom pismu vatra se često koristi i figurativno - poput "Božja vatra" koja preobražava sve što dotakne u svetlost i u sličnost sa Sobom.
Božji Duh, poput svete vatre, prosvetljuje i čisti kako bi vernici mogli sve više i više služiti po Njegovoj slici. Božja vatra donosi neprekinutu privilegiju preobraženja koja se događa doživljavanjem vere koja je od Njega. Naši životi mogu postati istinski darovi Njemu dok poštujemo Njegovu verodostojnu veru koja je od Boga.

-Jeremija 23,29; "Nije li riječ moja kao oganj, govori Gospod, i kao malj koji razbija kamen?" U ovom stihu mi imamo još jedno značenje šta je nama danas oganj spasenja.

A mi trebamo biti razbijeni kao kamen da se možemo obnoviti Božjom ognjenom rečju. (Matej 21,44; "I ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga".)

Na osnovu toga, evo dva citata iz Biblije:

-3. Mojsijeva 6,12,13; "A oganj što je na oltaru neka gori na njemu, neka se ne gasi, nego neka sveštenik loži na oganj drva svako jutro, i neka namješta na nj žrtvu paljenicu, i neka pali na njemu salo od žrtava zahvalnih.

Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi."

Ovde vidimo kako je sveštenik u bliskom dodiru sa ovim ognjem, sa ovom svetom vatrom koja slavi Boga u planu spasenja za čoveka. Ova vatra pomaže i svešteniku. On treba neprestano da nastoji oko tog ognja. Ko danas sve treba da ima tu ognjenu svetu službu u radu sa Boga?

-1. Petrova 2:5,9; "I vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.

A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k čudnome vidjelu svome;"

Na šta se još odnose ove reči iz 1.Pet. 5:9 kada kaze "...k čudnom videlu svome". Zar ona vatra iz grma kojoj je Mojsije prisustvovao, zar ono nije bilo jedno čudno videlo? Ja verujem da jeste.

Da se vratimo sada nazad. Kada hranimo i pojimo naše neprijatelje, hranimo ih istinom u njihovoj potrebi. Time dajemo neprijateljima šansu da kroz hranu i vodu mi njima dajemo od ognja/vatre spasenja. Jer i mi nekada bejasmo neprijatelji a sada smo Božji i tom vatrom prerodjenja. Ako neprijatelj čovek ne ceni te darove Božje kroz naše svedočanstvo Božje volje njima i odbaci Spasitelja, tek onda na kraju onaj oganj uništenja dolazi. On će uništiti greh na kraju i sve one koji su se stopili sa grehom. Ali nama je danas vatra/oganj Božji na spasenje.

Stih dalje.

-1. Petrova 1,7; "Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem nađe na hvalu i čast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos;"

Bog, Božji Duh u nas stavlja taj oganj koji je za nas spasonosan.

-Jezekilj 1,26-28; "I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek.

***I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.

-2. Mojsijeva 24,17; "I slava Gospodnja bješe po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim."

Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božje na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše." (Proucimo celo 1 i 10 poglavlje Jezekilja oko ognja)

Oganj Božji, vatra Božja nama danas služi u nama na spasenje. Vrlo je opasno (a to želi i neprijatelj) da mi gledamo samo onaj Gospodnji konačan oganj uništenja da bi mi kroz to gledanje DANAS gledali na Boga kao Onog sto On nije u stvari, kao Onog koji samo čeka sve da nas spali i uništi.
Opasnost leži u tome da mi Boga gledamo jednostrano, opet kroz našu obuću, kroz obuću samo naših misli i ideja i tu obuću bi takođe mi trebali izuti.

Gospod danas želi da mi tu obuću skinemo sa naših nogu i da dozvolimo danas da nas Njegova vatra i oganj izbavi i spase, da i mi budemo ugodna žrtva Gospodu, nalik na naseg Gospoda ali u našoj misiji koja nam je data.

Neka nas Božji oganj danas izbavi i spali u nama sve što nas odvaja od Njega. Ako danas budemo imali udela u toj vatri/ognju Bozjoj koja čisti, onda u onaj konačni oganj uništenja mi nećemo imati udela.