Adam, Eva i strah u Edemu

Objavljeno Jan 31, 2018 napisao Borislav Subotin u Prvi anđeo

-Adam, Eva i strah u Edemu-

Postoji jedno pitanje, zašto se i da li se Adam uplašio Gospoda kada je Gospod pozvao Adama u vrtu, "Adame gde si?" Možemo li pokušati da u sledećem tekstu nađemo odgovor?

1. Mojsijeva 3:9,10;
A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: gdje si? A on reče: čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih."

Logično je da čitajući ovaj stih da mi u prvi mah kažemo da se Adam uplašio samog Gospoda, zbog njegovog čina sagrešenja.

Ali sećamo se da cela Biblija nama jasno govori da je Otac nebeski savršena ljubav i Biblija nama jasno govori kolika je Očeva ljubav velika da je i Svog Jedinorodnog Sina Isusa dao da umre za nas ljude koji smo se okrenuli zlu ali sa nadom da ćemo mi kroz Njegovog Sina ponovo spoznati zlo ali u svoj toj njegovoj odvratnosti i vratiti se nazad našem Ocu kroz Njegovog Sina Isusa (Jovan 3,16). I sestra Vajt je rekla i napisala da će spaseni kroz celu večnost upoznavati tu veliku Božju ljubav.

Ko je onda nebeski Otac i Gospod Isus u ovom Adamovom i Evinom iskustvu? Trebamo li se plašiti Boga sa nekim čudnim strahom ili Mu se možemo predati sa punim poverenjem da će nas On moći izbaviti? Da li je isto rečenica "bojmo se Boga" ili imati "strahopoštovanje prema Njemu"? Kako da nadjemo tu jasnu razliku o strahu prema Bogu?

Dok čitamo ovaj stih iz Biblije, "...poplaših se JER sam go, te se sakrih..", koliko ova reč "jer" uz nastavak teksta možda može da nam jasnije objasni taj strah koji je Adam imao? Ovde u ovom tekstu za Adamov strah upotrebljena je Jevrejska reč 'yare' sto označava da je Adam imao "moralni strah", strah od TE NAGOSTI jer mu je to otvorilo oči da vidi šta je on zaista uradio.

Isto tako ovde ova reč 'yare' znači i da je Adam počinio "užasan čin". On se uplašio od onoga šta je on uradio. Sećate se i onih tekstova od Elen, kada ona objašnjava o posledicama neposlušnosti Adama i Eve kada su videli kako se i list sa grane odvaja od drveta i pada na zemlju, po prvi put, kako su oni plakali i kako su oni doživeli tu stvar? Vrlo teško! Shvatili su i uplašili su se kakav su užasan čin oni počinili prema svemu oko njih.


U Edemu, posle Adamovog pada u greh ako se Adam na smrt uplašio Gospoda pa se zato sakrio od Njega, kako su Adam i Eva onda posmatrali Gospoda do tada,kako su Ga pre tog njihovog čina sagrešenja upoznali? 
Gledali su na Gospoda i upoznali Ga tako kao onog koji je spreman da ih pobije sad na licu mesta?

Ali ja mislim da smo mi ustvari takvog karaktera a ne Gospod. Takva je naša grešna i nepreporodjena priroda koja nema strpljenja, puna besa i gorčine i naša grešna priroda ima takve ubilačke nagone.

Može li i Gospod biti takav kao i mi koji imamo grešnu prirodu? Ja ne mogu u to da poverujem. On je svet i savršen, u Njemu nema greha i tame. On se ne prilagodjava našem grešnom stanju već se mi kao hriśćani trebamo prilagodjavati Njegovoj svetosti. On to čini u nama danas, tu svetost. On želi da nas vrati u prvobitni plan, da ponovo budemo po Njegovom obličju u karakteru što je spasonosno važno za sve nas. Ovom svetu fali puno ljubavi a ona dolazi od Boga.

Zar se Gospod nije od početka Adamu i Evi pokazao kao Gospod koji je darodavac, dobročinitelj pa i Evu mu stvori, Adamu, Onaj koji sve dobro cini? On se otkrio kao Onaj koji je pun ljubavi, pun dobrote, milosti, istine i nežnosti. Ja lično verujem da Adam nikada nije video Gospoda besnog! Da li je Gospod besan Gospod? Ta rec 'yare' označava da se Adam posramio i poplašio svog čina neposlušnosti, on je učinio sramotu, moralnu gadnu stvar, užasan čin. Adam je posle dobio i pravu svest kakvo je on zlo doneo svom rodu, onima koji će izaći od njega, čovečanstvu.

Danas mi često Boga i Hrista svesno ili nesvesno gledamo kroz naše atribute našeg grešnog karaktera, dok čitamo Bibliju gledamo Boga kroz prizmu nas samih. Ali to je tako pogrešno. Verujem da Adam nikada nije upoznao Gospoda takvog kao što smo to mi, pali grešni rod koji je zlo, koji čini zlo ili koji je ubilački nastrojen. Danas naše čitanje Božje reči treba biti uz duboku molitvu i uz dublje razmišljanje. To nam ustvari puno može pomoći da mi dodatno još više shvatimo, razumemo ko je i kakav je naš Gospod (Jovan 17,3). To je spasonosno važno, zar ne?

Ali Gospod je već u Edemu bio Spasitelj i Adamu i Evi. On im je odmah tu u Edemu dao predivnu nadu u spasenje. Tako nam Biblija govori. Naravno, zlo i greh uvek donose svoje velike posledice. Mnogi ljudi će zbog greha i zla puno stradati i umreti jer je plata za greh smrt (Rimljanima 6,23). Ali za to njihovo zlo, za greh Adama i Eve i za svo njihovo pokolenje, Božji Sin je sebe ponudio da strada. To može učiniti samo savršena ljubav. Božji zakon je tražio smrt prekršioca zakona i počinioca greha. Ali kroz Isusa Božjeg Sina, mi možemo pobediti greh i smrt i na kraju kada Gospod drugi put dodje, mi možemo večno živeti. To je radosna, radosna vest!


Adamu i Evi je ostao strah od njihovog čina greha i zla, svesni su bili šta su ustvari uradili. Ali opet, kada su gledali na Boga ljubavi, tu su ponovo našli svoje spasenje i svoje utočiste i svoj mir. Dobili su novu nadu. Uh, kakvu sreću imamo što imamo takvog dobrog Boga koji nas ustvari želi izlečiti od greha i zla i izbaviti nas danas od večne smrti. Kako je dobar naš Gospod prema svom ovom nezahvalnom ljudskom rodu.

Dok sam ovo proučavao, oduševio sam se Gospodom dragim, milim našim Spasiteljem. Od samog početka greha postoji opasnost da mi gledamo Boga i Hrista drugačije od onoga što Otac i Sin jesu i kako su se otkrili u Bibliji.

Razmišljam kako i ja želim biti takav roditelj mojoj deci kakav je naš Otac nebeski i Gospod Isus. Iz primera kakav je Isus bio na ovoj zemlji i kako je svima nama On pokazao Oca, On je svima nama jedini i najbolji uzor na koji mi možemo i trebamo da se ugledamo. Neka nam On i danas otvori naše oči svojim Svetim Duhom da Ga upoznamo baš onako kako nam se On od početka jasno otkrio kroz prirodu, kroz savest, kroz Božju reč i kroz Isusa .

Dalje u pažljivom čitanju sledećih citata iz Biblije, jasno je šta je strah Gospodnji, možda da se sada malo zadržimo na tim citatima.

- Zato neka bude strah Gospodnji u vama; pazite i radite, jer u Gospoda Boga našeg nema nepravde, niti gleda ko je ko, niti prima poklone. 2. Dnev. 19:7

- Strah je Gospodnji čist, ostaje doveka. Sudovi su Njegovi istiniti, pravedni svikoliki. Psalam 19:9

- Početak je mudrosti strah Gospodnji; dobra su razuma svi koji ih tvore. Hvala Njegova traje doveka. Psalam 111:10

- Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. Pr. Solom. 1:7

- Jer mrziše na znanje, i strah Gospodnji ne izabraše;. Pr. Solom. 1:29

Obratimo sada posebnu pažnju na sledeći stih:

- Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. Pr. Solom. 8:13

- Početak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetih stvari razum. Pr. Solom. 9:10

- Strah Gospodnji dodaje dane, a bezbožnicima se godine prekraćuju. Pr. Solomunove 10:27

- Strah je Gospodnji izvor životu da se čovek sačuva od prugala smrtnih. Pr. Solom.14:27

- Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. Pr. Solom. 15:16

- Strah je Gospodnji nastava ka mudrosti, i pre slave ide smernost. Pr. Solom. 15:33

- Milošću i istinom očišća se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se čovek oda zla. Pr. Solom. 16:6

- Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo. Pr. Solom. 19:23

- I na Njemu će počivati Duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh saveta i sile, duh znanja i straha Gospodnjeg. Isaija 11.2

Razmišljajmo i da li se Isus bojao Oca, kakav je On imao odnos sa Njim? Nigde u Pismu mi nismo i nećemo naći da se Božji Sin plašio svoga Oca, On je Oca dobro poznavao.

- I tvrdja vremena tvog, sila spasenja tvog biće mudrost i znanje; strah Gospodnji biće blago tvoje. Isaija 33:6.

Npr. da uzmemo sad još jedan citat, iz 2. Dnevnika 19:7 koji nam kaže;

"Zato neka bude strah Gospodnji u vama; pazite i radite, jer u Gospoda Boga našega nema nepravde, niti gleda ko je ko, niti prima poklona."
O kom se strahu ovde radi? Radi se o strahopoštovanju prema Bogu, ono što podiže i oplemenjuje.

Da li je Adam onda imao strah od Gospoda, od Njegovog karaktera jer mu je pretio, Adamu, da će ga ubiti? Ako je to tako, da li Mu onda i mi trebamo služiti iz straha da nas Bog ne ubije jer je On promenljiv? Ne.

On je sam rekao za sebe u Malahija 3,6; "Jer ja Gospod ne mijenjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgiboste."

Evo još jedan stih iz Novog Zaveta, iz Jevrejima 13,8; "Isus Hristos juče je i danas onaj isti i vavijek."

U stihu sa kojim smo počeli ovo proučavanje, iz 1. Moj. 3:9,10 i kada gledamo ostale priložene stihove ovde oko straha prema Bogu ja vidim da nas naš strah Gospodnji čuva od neprijatelja, od greha (zla), od razdvajanja od Boga i od moralne pokvarenosti. Strah Gospodnji je još jedan divan Božji dar dat nama koji proizvodi dobro kako u nama tako u i svima drugima oko nas. To je strah koji nas čuva, vodi, drži nas na straži budnim i održava nas. Za svu večnost to će postojati, to strahopoštovanje prema Bogu koji proističe iz ljubavi. Zato je vrlo važno da ga danas sa Bogom imamo i izgradjujemo. To je put ka svakom savršenstvu.

To nije strah od Boga koga možda gledamo sa strahom zbog Njegovog zlog karaktera (gledamo Ga kroz prizmu naše pale prirode) već je to strah Gospodnji, voleo bih da ponovim, koji nas same čuva od greha i zla, čuva nas od naše razdvojenosti od Njega i taj strah nas uvodi u sve ono dobro što je od početka stvaranja i bilo dato za čoveka.

U gornjim stihovima jasno se govori da je strah Gospodnji i uklanjanje od zla.

Dalje, u 1. Carevima 19:11,12; "A on reče: izidi i stani na gori pred Gospodom. I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vjetar, koji brda razvaljivaše i stijene razlamaše; ali Gospod ne bješe u vjetru; a iza vjetra dođe trus; ali Gospod ne bješe u trusu; A iza trusa dođe oganj; ali Gospod ne bješe u ognju. A iza ognja dođe glas tih i tanak."

Kakvom Bogu pristupamo i služimo, i molimo Mu se, možda nekada nismo ni svesni. Da li si nekada i ti čuo taj glas tih i tanak koji te je vodio i vodi na pravi put?
Kada je Gospod viknuo "Adame gde si?", to nije zato što ga On nije mogao videti već je tražio od Adama njegovo priznanje, pokajanje, promenu jer je On već znao šta su Adam i Eva učinili. On je već tada, u Edemu došao da izbavi početak čovečanstva.

Danas On to isto čini i sa nama. On dolazi do nas i traži nas, želi da mi uvidimo naše pravo stanje. On nam pomaže da to uvidimo i da se zgrozimo i uplašimo zbog našeg ogromnog palog stanja. On dolazi i kuca na naša vrata i nudi nam rešenje! On ne želi da Ga se mi plašimo već da Ga mi primimo, da zajedno večeramo sa Njim. On nas voli neizmernom ljubavlju i tu istu ljubav nam On želi dati. Da li mi želimo da nas se ljudi plaše ili da nas vole?

Otkrivenje 3,20; "Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom."

Poruka ovih misli je da gajimo "strah Gospodnji" koji nikako ne uključuje strah od Boga koji gleda da nas satre, koji je naš tiranin ili ubica . On je danas nama došao kao Spasitelj. On želi da mi gajim strah Gospodnji koji nas vodi ka Njemu i koji nam pokazuje kakav je On i kako je zaista naš Bog dobar i pun ljubavi i praštanja. Na zemlji je Isus došao sa radosnom vesti i Svojim primerom On je pokazao i Oca i Sebe. On i danas proziva naše ime i pita "Gde si?

Nikada ne zloupotrebljavajmo ovakvog Boga i Hrista i ovakve predivne osobine karaktera koje Otac i Sin imaju. Zloupotrebom toga, mi sami sebi kopamo večnu propast. Nesličnost sa Njegovom ljubavlju i karakterom, nama ne omogućava spasenje u večnoj zajednici sa Ocem i Sinom i svih drugih savršenih bića u svemiru.

Neka nas danas Gospod spase od neprijatelja sotone i od njegovog proizvoda koji se zove greh i zlo. On koji je naš ubica, on koji je naš tiranin, on koji je uništitelj svakoga dobra i on koji nas truje svim nesrećama, on je već samom sebi zapečatio put a sada traži još svojih žrtava da večno propadnu sa njim.

Matej 10:28; Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

5. Mojsijeva 4,7-9; "Jer koji je veliki narod kojemu je Gospod blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo?

I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?

Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš onijeh stvari koje su vidjele oči tvoje, i da ne izidu iz srca tvojega dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih."

Ali, Gospod je naš moćni Spasitelj u Njemu imamo svu pobedu!

Isaija 52,1-15; "Probudi se, probudi se, obuci se u silu svoju, Sione; obuci krasne haljine svoje, Jerusalime grade sveti; jer neće više ući u tebe neobrezani i nečisti.
Otresi prah sa sebe, ustani, sjedi, Jerusalime; skini okove s vrata svojega, zarobljena kćeri Sionska.
Jer ovako veli Gospod: zabadava se prodadoste, i iskupiste se bez novaca.
Jer ovako veli Gospod Gospod: u Misir siđe moj narod prije da ondje žive kao došljaci, ali Asirci im činiše silu ni za što.
A sada što ću tu? veli Gospod; jer je narod moj zaboravljen ni za što; koji vladaju njim, cvijele ga, veli Gospod, i jednako svaki dan huli se na ime moje.
Zato će poznati narod moj ime moje, zato će poznati u onaj dan da sam ja koji govorim: evo me.
Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj caruje.
Stražari će tvoji podignuti glas, podignuće glas, i svi će zapjevati, jer će očima vidjeti gdje Gospod vodi natrag Sion.
Klikujte i pjevajte, razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod svoj, izbavi Jerusalim.
Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.
Otstupite, otstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista; izidite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Gospodnje.
Jer nećete izaći u hitnji, niti ćete ići bježeći; jer će Gospod ići pred vama, i zadnja vojska biće vam Bog Izrailjev.
Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.
Kako se mnogi začudiše tebi, što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije,
Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali."


napisao
Borislav Subotin