Zašto je Lucifer bio ljubomoran na Sina Božjeg?

Objavljeno Apr 10, 2012 napisao Adrian Ebens u Otac i Sin

“A govorio si u srcu svom:  Izadi du na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj. Izaći ću u visine, izjednačiću se s Višnjim.“ Isaija 14:13-14

Sotonina želja je bila da bude kao Višnji. Ako je “druga osoba božanstva“ ustvari isto bio Višnji, na isti način kao i Otac, zašto onda da sotona bude ljubomoran?

“Umesto da se potrudi da Bogu osigura prednost u ljubavi i odanosti svih stvorenih bića, po kušao je da pridobije njihovu službu i vernost. Zavideći  Hristu na slavi kojom je beskrajni Otac zaogrnuo Svoga Sina, ovaj knez anđela poželeo je da stekne vlast na koju je samo Hristos imao pravo.“ Patrijarsi i proroci, str. org. 35.

Elen Vajt kaže da je Lucifer žudeo za slavom koju je Otac dao Svom Sinu, želeo je vlast na koju je samo Isus imao pravo. Primetite kako je Elen Vajt složila ovu rečenicu, piše o vlasti koja je Hristova i o slavi kojom Ga je Otac zaogrnuo. Trinitarijanci čvrsto tvrde da Isus ima vlast zato što je ona, sama po sebi, Njegova, da je to Njegova “nepozajmljena i nezavisna vlast“. Ako je ovo istina, Elen Vajt je trebala da napiše da je Lucifer žudeo za slavom koja je bila isključivo pravo koje su imali Otac i Sin, a ne samo Sin. Dalje, trebala je da napiše da je on želeo vlast na koju su Otac, Sin i Sveti Duh zajedno imali pravo, a ne da je samo Isus imao pravo.

Ako Isus nije nasledio sve od Oca, ved ima Svoju nezavisnu vlast, kako je Lucifer mogao da žudi za tom vlašću? Elen Vajt jasno piše da je vlast koju je on želeo bila slava koju je Otac dao Sinu. Ovo je nešto što se lako može razumeti. Lucifer je postao ljubomoran zbog onoga što je Otac dao Svome Sinu, zato što je Isus, posle rođenja, dobio nasledstvo. Sin nije mislio da je to krađa, zato što je prihvatio Očevu reč, Lucifer je mislio da je to krađa jer on nije prihvatio Očevu reč.

“Lucifer je dozvolio da ga savlada zavist prema Hristu, pa se još prkosnije opirao. Osporavanje prvenstva Božjeg Sina, i na taj način ponižavanje Stvoriteljeve mudrosti i ljubavi, obuzelo je ovog kneza anđela. Tom cilju se spremao da posveti svu snagu svog veličanstvenog uma koji je, ako se izuzme Hristov, bio prvi u Božjoj vojsci.“ Patrijarsi i proroci str. org. 35-36.

Opet se postavlja pitanje zašto je Lucifer bio jedino na Isusa ljubomoran, zašto nije bio ljubomoran na sva tri člana ovog takozvanog trinitarijanskog božanstva? Zašto je osporavao samo Hristovu vrhovnu vlast?

Trinitarijanci se vrte u krug u razmišljanima, imaju razmišljanja koja dopuštaju pojavljivanje sugestije da je krivica zbog nastanka celokupne velike borbe u samom Bogu.

“Plan spasenja je bio osmišljen u savezu koji čine tri Osobe božanstva. Oni imaju jednake božanske atribute. U cilju da se greh i pobuna iskorene iz univerzuma, da se ponovo povrati mir i harmoni ja, jedno od božanskih Bića je pristalo na ulogu, tj. prihvatilo ulogu Oca, drugo Biće ulogu Sina. Treće božansko Biće, Sveti Duh je takođe trebao da učestvuje u izvršavanju planu spasenja.“ Gordon Džensen, Adventistički pregled, 31. oktobar 1996.

Trinitarijanski stavovi govore da je druga osoba božanstva volonterski uzela ulogu pokoravanja zbog ostvarivanja plana spasenja. Deluje kao da je upravo činjenica da je Božanstvo izabralo Sina da bude pokoran, bilo ono što je izazvalo Luciferovu ljubomoru i da je on odpočeo pobunu koja je donela greh u svet. Ako tako razmišljamo, možemo doći čak i do zaključka da je ustvari sam Bog kriv za pojavljivanje greha u svemiru. Lekciju koju bi mogli da naučimo iz ovog trinitarijanskog mita je sledeća: ne isplati se biti nepošten, uvek treba biti ono što jesi, a ne pretvarati se da si neko drugi.

Pošto je Lucifer osporavao poziciju Božjeg Sina, zar ne bi bilo logično da Bog jasno objasni ko je Isus? Istiniti Bog nebeski je to i uradio. Pročitajmo sledeći citat pažljivo:

Car svemira pozvao je nebeske vojske da se okupe pred Njim da bi pred njima mogao da objasni pravi položaj Svoga Sina i pokaže u kakvom je On odnosu prema svim stvorenim bićima. Božji Sin zauzeo je mesto na Očevom prestolu i slava Večnog, Samopostojećeg okruživala je Obojicu. Oko prestola okupili su se anđeli, nepregledno, nebrojeno mnoštvo “i beše broj njihov hiljada hiljada“ (Otkriv. 5:11), najuzvišeniji anđeli, pomoćnici i podanici, radujući se svetlosti koja ih je obasjavala od Božanstva. Car je pred okupljenim stanovnicima neba izjavio da niko osim Hrista, jedinorodnoga od Boga, ne može potpuno proniknuti u Njegove namere i da je Njemu povereno da izvrši uzvišene zahteve Njegove volje. Božji Sin je ispunio Očevu volju stvarajući  sve nebeske vojske; Njemu, kao i Bogu, treba da upućuju svoje izraze poštovanja i da Mu budu odani.“ Patrijarsi i proroci, str. org. 66.

Evo prava poziciju koju ima Sin, koju ima zato što je to Otac tako uredio. Kada kažemo prava pozicija ovo znači: istina ko je Sin. Ako ono što piše u predhodnom citatu, ko je Isus, nije istina, onda možemo optužiti Boga da je lažljivac. Ajde da napravimo sažetak o tome šta je rečeno koji je pravi Sinovljev položaj:

1. Sin je sedeo na Očevom prestolu.

2. Slava Večnog, Samopostojećeg (Oca) okruživala je Obojicu.

3. Isus je jedinorodni od Boga.

4. Jedino Isus može potpuno proniknuti u Očeve namere.

5. Isus je dobio autoritet da izvrši uzvišene zahteve Očeve volje.

6. Isusu, kao i Bogu, sva stvorena bića treba da upućuju izraze poštovanja i da mu budu odana.

Ovo je istina o Sinu Božjem i o tome koji položaj On zauzima u odnosu na sva ostala stvorena bića. Ali trinitarijanci se ne slažu sa ovim. Oni smatraju da je to bio samo plan, način da se plan spasenja može ostvariti. Ali takva shvatanja govore da Bog nije objasnio poziciju Svoga Sina, kao ni da nije rekao istinu o tome ko je Isus.

Da su trinitarijanski stavovi tačni, Otac bi rekao sledeće:

1.Isus je samo uzeo ime Sin da bi pokazao šta je to pokornost.

2. Sin ima istu takvu vlast i sposobnosti kao i Ja

3. Ovo je Njegova nezavisna sila, ali je odlučio da uzme tu ulogu zbog toga da spase svemir.

4. Nije ništa nasledio od Mene, Ni na koji način.

To je ono što bi Otac morao da kaže u Svom objavljivanju istine o Sinu.

Titu 1:2 “Za nad vječnoga života, koji obeća nelažni Bog prije vremena vječnijeh.“

Bog ne može da laže. Ako je Lucifer bio zbunjen po pitanju Sinove pozicije, Otac ga je mogao poštedeti svega ovoga tako što je trebalo da kaže “istinu“ o Sinu. Ako trinitarijanci mogu to da razumeju, siguran sam da bi i Lucifer razumeo, s obzirom da smo stvoreni malo manjim od anđela.

Sotona je tačno znao ko je Sin. Biblija daje jasne dokaze u prilog ovoj tvrdnji. Srž kušanja u pustinji je sledeće: sotona je pokušao da zbuni Isusa ko je On. Sotona je želeo da oduzme Hristu Njegov pravi identitet. Ovo je bio najbolji način kako da Ga navede da skrene sa Svoga puta. Kako se sotona obrada Isusu?

Matej 4:3 “I pristupi k Njemu kušač i reče: Ako si Sin Božij...“

Sotona je tražio od Hrista da pokaže Svoju silu. Ove njegove reči su bile povezane sa imenom –Sin Božji. Sotona je znao ko je Isus, a takođe su to znali i pali anđeli.

Matej 8:29 “I gle, povikaše:  Šta je Tebi do nas, Isuse, Sine Božij, zar si došao amo prije vremena da nas mučiš?“

Neki ljudi iznenađujuće izjavljuju:  “Ovo se odnosi na period posle utelovljenja“, tako da to znači da su pali anđeli poštovali, izgovarali, koristili titule koje je Bog odredio zbog plana spasenja, to je bilo zaista lepo od njih!

Ajde da jako pažljivo promislimo o ovim stvarima:

1. Ako Sin nije bio zaista Sin Božji, već je samo uzeo tu ulogu ili titulu zbog ostvarivanja plana spasenja, onda je ovo stvorilo konfuziju kod Lucifera i anđela što se tiče Isusovog pravog identiteta.

2. Kada je Bog okupio nebeske vojske da sve razjasni, Njegovo odbijanje da bude iskren prema njima je upravo bio uzročnik pobune zato što je dozvolio da anđeli ostanu zbunjeni što je tiče pravog identiteta Sina.

3. Lucifer je žudeo sa slavom koju je Otac dao Sinu. On je bio ljubomoran samo na Sina, a ne na Oca i Sina.

4. Razumljivo je, ali ne i opravdavljivo, zašto je Sotona bio ljubomoran zbog toga što su sila i autoritet bili dati Sinu. Ono što nije razumljivo je sledeće: ako je Sin zaista ko-večan i jednak Ocu i ima Svoja nezavisna prava, zašto su onda nastavili da to kriju od anđela i tako upalili iskru pobune na nebu?!

Nadahnute reči jasno kažu ko je Sin.

Otac je znao

Matej 3:17 “I gle, glas sa neba koji govori: Ovo je Sin Moj ljubazni koji je po Mojoj volji.“

Anđeli su znali

Jevrejima 1:2-5 “Kojega postavi Nasljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. Koji budući sjajnost slave i obličje bića Njegova, i noseći sve u riječi sile Svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola Veličine na visini, i posta toliko bolji od anđela koliko preslavnije Ime od njihova dobi. Jer kome od anđela reče kad: Sin Moj Ti si, Ja Te danas rodih? I opet:  Ja du Mu biti Otac, i On de mi biti Sin.“

Sotona je znao

Matej 4:3 “I pristupi k Njemu kušač i reče:  Ako si Sin Božij...“

Pali anđeli su znali

Marko 3:11 “I duhovi nečisti kad Ga viđahu, pripadahu k Njemu i vikahu govoredi: Ti si Sin Božij.“

Učenici su znali

Matej 14:33 “A koji bijahu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božij.“

Matej 16:15-16 “Reče im Isus: A vi šta mislite ko sam Ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin

Boga živoga.“

Kapetan je znao

Marko 15:39 “A kad vidje kapetan koji stajaše prema Njemu da sa takvom vikom izdahnu, reče: Zaista čovjek ovaj Sin Božji bješe “

I naravno...Isus je znao

Jovan 3:18 “ Koji Njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime Jedinorodnoga Sina Božijeg“

Zašto većina sveta izgleda ne zna ko je Isus zaista?

“Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina Svojega Jedinorodnoga dao“ – ne Sina koji je stvoren, kao što su to anđeli, ne Sina koji je usvojen, kao što su grešnici kojima je oprošteno, već Sina koji je rođen, koji je vidljiva slika osobe Oca u svoj blistavosti Njegove veličanstva i slave, koji je jednak Bogu što se tiče autoriteta, dostojanstva i božanskog savršenstva. U Njemu živi sva punina božanstva telesno.“ Znaci vremena, 30. maj 1895, 3.deo

“Gospod Isus Hrist, jedinorodni Sin Očev, je zaista Bog u beskonačnosti, ali ne i u ličnosti“, Pogled podignut ka gore, 367 (1905)

“Bog je Otac Hristu, Hrist je Sin Bogu. Hristu je data uzvišena pozicija. On je bio učinjen jednakim sa Ocem. Svi saveti Božji su otvoreni Njegovom Sinu.“ Svedočanstva za zajednicu, 8. sveska, str.org. 268. (1909)

“Gospod Isus Hrist, nebeski Sin Božji, postojao je od večnosti, posebna osoba, a ipak jedno sa Ocem. On je bio nenadmašna slava neba. Bio je zapovednik nebeskih bića i s pravom je primao počasti i obožavanje anđela.  To nije bila krađa od Boga. “Gospod me je imao u početku puta Svojega“, On kaže: “Prije djela svojih, prije svakoga vrijemena. Prije vjekova postavljena sam, prije početka, prije postanja Zemlje. Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova Ja sam se rodila...Kad je uređivao nebesa ondje bijah, kad je razmjeravao krug nad bezdanaom. “ 1. Odabrane poruke, str.org 247.